Korak ispred!

Željko Samardžić otkriva detalje bračnog života koje niste znali

Dugo ga nismo vidjeli u javnom životu, što ne treba da čudi jer je korona sve stavila na “stand by”, pa i muzičku scenu. Ipak, Željko Samardžić, mnogima omiljeni pjevač, ni u jeku pandemije nije sjedio skrštenih ruku. Prvi put udružio je glas sa zemljakom Draženom Žerićem Žerom, a spot za duet “Aleje ljubavi” snimali su tokom ljeta. U veselo dekorisanom crvenom kombiju krstarili su regionom, od Ljubljane do Skoplja, preko Sarajeva, Zagreba, Podgorice, Mostara. Opuštena atmosfera koja odiše iz njihove video poruke podstakla nas je da Željku postavimo nekoliko neobaveznih pitanja, a s obzirom na to da je spot premijerno emitovan 3. oktobra, na njegov 65. rođendan, prvo pitanje odnosilo se na želje i planove.

‒ Vjerujte mi da nikad nisam bio skromniji. Svi moji planovi uglavnom se svode na to da ostanemo zdravi i da što prije prođemo ovo zlo što se zove “Covid 19”. To bi značilo povratak životu i svemu što ga čini lijepim, a za mene su to muzika i koncerti.

Ima li jugonostalgija veze sa činjenicom da je spot sniman od Vardara do Triglava?

‒ Svakako da ima i nostalgije, ali prije svega za mladošću i nekim ljubavima čije tajne čuvaju beogradski bulevari i sarajevske mahale, kaže tekst pjesme. Haris Dubica, režiser spota, imao je ideju da se kadrovi snime na relaciji Skoplje‒Beograd‒Sarajevo‒Zagreb‒Ljubljana‒Podgorica‒Mostar, a mi smo prihvatili. Mislim da će to biti jugonostalgična priča na lijep način.

Možete li da izdvojite po jednu riječ koja vas asocira na svaki od pomenutih gradova?

‒ Lakše bi mi bilo da izdvojim po jedno poglavlje života. Sve ih povezuje ista riječ – muzika. Ponosan sam što mi je omogućila da u svim tim gradovima, i u mnogim drugim, imam prelijepe uspomene, prijatelje i publiku koja voli i cijeni ovo što radim.

Kako vam je pošlo za rukom da u vremenu raznih podjela i sukoba budete rado viđen gost gdje god da se pojavite? Otvara li lijepa riječ zaista sva vrata?

Koji nadimak ste imali u djetinjstvu?

‒ Želja. I sad me najčešće tako zovu moji Mostarci.

Kako izgleda jedan vaš običan dan u Beogradu, kad nemate poslovne obaveze?

‒ Uživam u dokolici, bilo da ležim i čitam neku knjigu, bilo da gledam film ili slušam muziku. Igram karte sa unucima. Uz neko piće ćaskam sa drugarima.

Imate li “mantru” za dobar početak dana?

‒ Volim da neko vrijeme pospan ljenčarim na jastuku, protresem glavu ili bar onaj dio za koji se ja pitam i pronađem razloge za osmijeh. U mojim godinama to nije teško. Ponekad je dovoljna činjenica da vas ništa ne boli, a to je uz miris jutra, svježe kafe i marmelade dobar uvod u divan dan.

Ko je u vašem domu zadužen za prvu jutarnju kafu, supruga ili vi?

‒ Zavisi ko prvi ustane. Ja se najčešće potrudim da to bude ona. (smijeh) Podjednako smo dobri u kuhanju kafe. Tokom niza zajedničkih godina stekli smo isti ukus za mnoge stvari, pa i za kafu.

Dozvoljava li vam da zalazite u kuhinju ili češće čujete: “Pusti, to ću ja”?

‒ Ona je baš dobra u tom prostoru, ja sam tu više kao smetalo. Ponekad nešto spremim kad je zauzeta, ali priznajem da joj nisam dorastao. Maja zaista odlično kuha.

Za koji kućni posao ste lijeni?

‒ Nisam uopšte lijen. Možda sam donekle razmažen, ali to je valjda razumljivo kada ste povlašteni zato što ste jedini muškarac u kući.

Izvor: Hellomagazin.rs

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *