Korak ispred!

Mirnesa Mustajbegović: Nije bitna oprema koju imate, bitni ste vi iza objektiva!

Danas imamo neizmjernu čast da čujemo još jednu priču mladog fotografa. Ali, u ovom slučaju u pitanju je jedna mlada djevojka iz Sarajeva. Mustajbegović Mirnesa, 22 god.

1. Pa draga Mirnesa, dobro nam došla. Prije svega, kako si? Raduješ li se današnjem intervju?

-Hvala vama mnogo na pozivu. Super se osjećam i jako se radujem ovom intervjuu.

2. Da li možeš da se predstaviš ljudima?

-Zovem se Mustajbegović Mirnesa, imam 22 godine, živim u Sarajevu i bavim se fotografijom.

3. Odlično Mirnesa, kako je počelo tvoje zanimanje fotografijom? Da li si završila određen smjer ili je to čisto tvoj hobi?

-Fotografijom sam se počela baviti prije otprilike 4 godine, dok aparat posjedujem već 7 godina. Nisam pohađala kurseve fotografije, ali sam učila od drugih cijenjenih fotografa, a najviše sa Youtuba i sama se “igrala” sa aparatom.

4. Da li planiraš da nastaviš svoje zanimanje ili je to samo privremeno?

-Naravno. Još uvijek učim, napredujem, trudim se da fotografije svaki put budu što bolje. Od početka svog fotografisanja do sada smatram da sam puno napredovala.

5. Da li si sve sama započela i radila ili si imala nečiju podršku/oslonac?

-U svemu su me najviše podupirali moji roditelji. Prijatelji su mi pomagali tako što su mi bili modeli i ja sam se učila fotkati na njima.

Također smo mi, fotografi iz Bosne i Hercegovine, imali svoje grupe na društvenim mrežama gdje smo razmjenjivali iskustva, učili jedni od drugih i stekli mnogo lijepih prijateljstava.

6. Što se tiče inspiracije i volje za rad, šta ima da nam kažeš za to? Odakle proizilazi tolika energija i volja za fotografisanje?

-Inspiraciju za fotografije najviše pronalazim u sebi, emociji osoba koje fotkam, prirodi, od drugih fotografa, filmova. Neke ideje pronalazim na aplikaciji Pinterest, koja mi jako pomogne kada nemam inspiracije za poze.

Dešavaju se i lošiji dani kada sam bez inspiracije i volje, ali uvijek pokušavam da se to ne odrazi na moje klijente i da za njih uvijek budem vesela i spremna na sve.

7. Da li već sad imaš neki cilj, da kažem crtu do koje bi htjela dogurati?

-Što se tiče fotografije, cilj u životu mi je postati još bolji fotograf,putovati i fotkati osobe širom svijeta. Upoznati druge tradicije, kulture, emocije, ljepote raznih lokacija i naroda i zabilježiti ih u fotografiji.

8. A da li imaš naprimjer neka najdraža fotografisanja, situacije u kojima se ti osjećaš najsretnije?

-Za sad ne mogu reći koje mi je najdraže fotkanje jer svi ljudi sa kojima sam radila su bili predivni i uvijek sam izvukla najbolje iz situacija. Najbitnije mi je da oni budu opušteni sa mnom i da im se svidi krajnji rezultat mojih fotografija. Volim ptočitati vesele poruke koje stignu kada im predam gotove fotografije.

Uvijek se samo nadam da su oni zadovoljni. Samo bih mogla izdvojiti jedno vjenčanje na kojem mi je bilo neobično i nesvakidašnje. Djevojka je iz Bosne i Hercegovine, a dečko iz Japana. Zabilježili smo predivne momente u fotografiji, sve je bilo bajkovito i drugačije.

9. Pored fotografije, da li se još nečim baviš?

-Pored fotografije studiram na Odsjeku za edukaciju i rehabilitaciju na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu i također imam zvanje farmaceutskog tehničara.
Voljela bih u budućnosti biti dobar edukator i rehabilitator , ali i nastaviti sa fotografijom još više.

10. Za kraj, da li imaš neku posebnu poruku ili savjet ljudima?

-Novim fotografima i fotografkinjama bih poručila da mnogo uče i trude se. Nije bitna oprema koju imate, bitni ste vi iza objektiva.

Bitna je mašta koju imate i ideje koje prenosite na fotografiju. Vjerujte u sebe i svoje sposobnosti. Uvijek volite to što radite.
Za mene je fotografija hobi od kojeg i zarađujem. Bavim se profesionalno, ali volim fotografiju više od toga. Tu se pronalazim. Najljepši dio fotografije je što ti divni momenti vječno ostaju zabilježeni, iako se ljudi možda promijene.

Razgovarala: Zerina Šegić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.